1

Otvorena retrospektivna izložba skulptura Miodraga Živkovića

U Modernoj galeriji Centra za kulturu Lazarevac otvorena je retrospektivna izložba skulptura Miodraga Živkovića, jednog od najistaknutijih srpskih vajara. Na izložbi je predstavljeno 20 skulptura galerijskog formata iz različitih perioda stvaralaštva umetnika. Na izložbi su prikazane i fotografije najznačajnijih spomeničkih obeležja autora na javnim prostorima širom bivše Jugoslavije. Izložbu će posetioci Moderne galerije moći da pogledaju do 12. oktobra.

Retrospektivna izložba skulptura Miodraga Živkovića otvorena je u Modernoj galeriji Centra za kulturu Lazarevac. Predstavljeno je 20 skulptura galerijskog formata iz različitih perioda stvaralaštva ovog svetski priznatog umetnika. Izložbu je otvorio direktor Centra za kulturu Marko Mijušković. On je poručio da su dela Miodraga Živkovića ostavila veliki trag u Evropi i Južnoj Americi.

O značaju dela čuvenog umetnika Miodraga Živkovića govorio je vajar Dragan Radenović.

„Vajar Živković se podjednako interesovao i bio uspešan istražujući figuralnu i apstraktnu formu. Često su gotovi skulptorski objekti simbioza ovih naizgled dijametralno različitih predstava. Njegova spomen-obeležja nastala poslednjih dvadesetak stvaralačkih godina, kao i slobodne skulpture, uglavnom su dominantno figuralnog karaktera. Posebnost ovih dela jeste da su mahom urađene u bronzi, materijalu koji je Živković ranije veoma retko koristio.“

Miodrag Živković je rođen 1. februara 1928. godine u selu Leskovac, kod Lazarevca. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, a gimnaziju u Beogradu. Godine 1946. upisao je Školu za primenjenu umetnost (kasnije Akademija primenjenih umetnosti) u Beogradu, gde je i diplomirao na vajarskom odseku 1952. godine. Od 1954. do 1957. godine radio je kao nastavnik likovnog obrazovanja u gimnaziji u Mladenovcu i osnovnoj školi „Žikica Jovanović Španac“,  Novi Beograd. Godine 1968. izbran je za docenta na Akademiji za primenjene umetnosti u Beogradu za nastavni program primenjena plastika. Od 1969. do 1970. godine boravio je u Čileu radeći na realizaciji Spomenika Jugoslovenskom useljeniku i Spomenika protesta. Od 1974. do 1977. i od 1991. do 1996. godine bio je dekan Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu.
Samostalne izložbe realizovao je u Santijago de Čileu (1970), Punta Arenasu (1971) i na Bijenalu u Veneciji (1980), a učestvovao je na mnogim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu.

Ordenom Republike sa zlatnim vencem odlikovan je 1971, a godinu dana kasnije osvojio je nagradu „4. jul“ od SUBNOR-a Jugoslavije, 1993. nagradu za životno delo od Skupštine udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti Srbije. Nagrada „Zlatni beočug“, za trajni doprinos kulturi pripala mu je 2004. godine. Bio je počasni je građanin Kragujevca, Punta Arenasa i Gonarsa (Italija).