1

Svoju krsnu slavu – Svetog Dimitrija Solunskog proslavila crkva u Lajkovcu

Crkva Svetog Dimitrija obeležila je u prisustvu mnogobrojnih vernika i rukovodstva opštine Lajkovac svoju Hramovnu slavu, Mitrovdan. Svetu liturgiju služio je arhijerejski namesnik tamnavski protojerej Staniša Đokić koji je preneo blagoslov njegovog preosveštenstva episkopa valjevskog gospodina Milutina. Verski praznik i hramovnu slavu svim građanima Lajkovca čestitao je predsednik opštine Andrija Živković.

Svoju krsnu slavu – Svetog Dimitrija Solunskog, proslavila je crkva u Lajkovcu. Starešina hrama u Lajkovcu, protojerej – stavrofor Tomislav Matić, sa sveštenicima lajkovačke crkve Tomislavom Cvetinovićem i Milanom Vasiljevićem i vernicima, dočekao je arhijerejskog namesnika tamnavskog protojereja Stanišu Đokića. U svojoj besedi, arhijerejski namesnik tamnavski, rukovodstvu opštine kao i vernom narodu Lajkovca čestitao je praznik Svetog velikomučenika Dimitrija istakavši značaj praznika ali i svete liturgije i blagoslova svetitelja. Po tradiciji upriličena je litija, i rezanje slavskog kolača, a zatim organizovana slavska trpeza. Obraćajući se novinarima arhijerejski namesnik tamnavski je poručio vernicima da jevanđelski podržavaju gospoda i spasa našega Isusa Hrista.

Staniša Đokić,  arhijerejski namesnik tamnavski
Staniša Đokić, arhijerejski namesnik tamnavski

Čestitajući svim građanima Lajkovca hramovnu slavu Svetog Dimitrija, predsednik opštine Lajkovac Andrija Živković im je poželeo pre svega puno zdravlja i sreće u narednom periodu, i istakao podršku rukovodstva opštine verskoj zajednici.

Lajkovačka parohija, nije imala crkvu sve do 1937. godine i vodila se kao Druga jabučka parohija. Godine 1937. tadašnji paroh prota Boško Milovanović oformio je građevinski odbor i čvrsto rešio da započne izgradnju hrama u svojoj parohiji. Već 8. novembra postavljen je temelj i osvećen, baš na Svetog velikomučenika Dimitrija, kome je i posvećen započeti hram. Do kraja 1938. godine hram je bio ozidan i pokriven. Iako nije bio u potpunosti dovršen, u njemu je odmah započeto sa službom. Nakon drugog svetskog rata gradnja je nastavljena tek 1954. godine. Najveći deo divnih fresaka uradio je likovni umetnik, arhimandrit Nikodim iz Beograda. Samo četiri veće freske, na južnoj i severnoj strani hrama, uradio je akademik Đuro Dalmatinac. Tako dovršen hram osvetio je 11. avgusta 1963. godine njegovo preosveštenstvo episkop šabačko-valjevski Jovan Velimirović.